Cink (Zn) je jedan od najvažnijih mikroelemenata u ishrani životinja, neophodan za pravilno funkcionisanje više od 300 enzimskih sistema koji regulišu metabolizam, rast i imuni odgovor. Ima ključnu ulogu u sintezi proteina, deobi ćelija i regeneraciji tkiva, što ga čini neophodnim za rast i reprodukciju kod stoke.
Cink direktno doprinosi formiranju keratina i kolagena, strukturnih proteina koji održavaju integritet papaka, elastičnost kože i kvalitet vune ili dlake. Nedostatak cinka često dovodi do parakeratoze (zadebljanja kože), lošeg stanja dlake i deformacija papaka, što može smanjiti pokretljivost i produktivnost.
U imunom sistemu, cink je od suštinskog značaja za aktivnost belih krvnih zrnaca i proizvodnju antitela, čime se povećava sposobnost životinje da se odupre infekcijama i oporavi od bolesti. Takođe deluje kao ko-faktor antioksidativnih enzima, kao što je superoksid dismutaza, koji štite ćelije od oksidativnog stresa i upala.
U digestivnom sistemu, cink podržava održavanje epitelnih barijera u crevima, čime se poboljšava apsorpcija hranljivih materija i zdravlje creva. Takođe ima ulogu u metabolizmu hormona i aktivaciji enzima, što utiče na reproduktivnu efikasnost i iskorišćenje hrane.
Pošto se cink ne skladišti u velikim količinama u telu, kontinuisano unošenje ishranom putem hrane ili mineralnih blokova je od suštinskog značaja. Suplementacija biološki dostupnim izvorima cinka — kao što su cink-sulfat ili cink-helati — obezbeđuje doslednu apsorpciju i iskorišćenje, posebno tokom perioda brzog rasta, laktacije ili stresa.
U zaključku, cink je nezamenljiv za optimalne performanse, jer podržava rast, plodnost, imuni kapacitet i strukturalno zdravlje kod svih kategorija stoke. Održavanje adekvatnog nivoa cinka stoga je temelj efikasne, naučno zasnovane ishrane životinja.